News

stay informed

TONI MILUN - Osmi Grijeh - Posluh

Piše: prof. Toni Milun

Volio bih da je ova knjiga o grijehu poslušnosti bila napisana prije dvadeset godina, da mi pomogne u mom vlastitom adolescentskom traženju. Jer i mene su moji roditelji odgajali najbolje kako su znali, onako kako su njih roditelji odgajali, a to znači da budem poslušan, da se ne ističem, jer uvijek postoji netko tko zna bolje, jer ću isticanjem postati laka meta drugima, jer ću se iznošenjem svog stava naći na putu nekome moćnijem. Dugo mi je trebalo da shvatim da bezuvjetni posluh vodi u nesreću i bezdan.

U ovoj sjajnoj knjizi autorica Natalija Princi-Duhović objasnila je posljedice državnog, religijskog, obiteljskog i raznih drugih oblika posluha. Zahvaljujući posluhu bilo je moguće organizirati i provesti ubijanje 6 milijuna Židova tijekom drugog svjetskog rata ili spaljivanje žena optuženih da su vještice; zbog poslušnosti svoje žene otac je bez problema godinama seksualno iskorištavao svoju djecu; zbog posluha u korporacijama zaposlenici s grčem idu na posao gdje rade po 12 sati dnevno i onda se izmoždeni vraćaju doma i ne mogu u miru uživati u plodovima svog rada.

Živimo u ekonomski najprosperitetnijem razdoblju u povijesti čovječanstva, ali i u doba velikih kontradikcija. Putujemo i upoznajemo različite kulture u neusporedivo većem obimu nego što su to bili u mogućnosti naši roditelji ili djedovi. Otkrili smo ljepote u različitosti svijeta: divimo se tišini Sahare, visini Mount Everesta, dubini Tihog oceana, ali i dalje teško prihvaćamo da smo i mi ljudi različiti. Nosimo odjeću dizajniranu u Londonu, proizvedenu u Kini, slušamo američku glazbu na japanskim CD-ima, jedemo makedonske lubenice i turske limune, divimo se sposobnostima argentinskih nogometaša, ali i dalje ne prihvaćamo tuđe mudrosti. Nismo svjesni da su svaka rasa, spol, religija, boja kože ili seksualno opredjeljenje samo različitosti baš poput ostalih različitosti u prirodi. Tu su da nam učine život ljepšim.

Mnogi to ne shvaćaju i zato se nacizam u Europi ponovo vraća na mala vrata. Ekstremističke stranke koje propagiraju čiste narode dobivaju sve veću podršku u puku, a najveće svjetske religije pozivaju na netoleranciju. I nije problem u šačici ljudi, privučenom ideologijom koja viče: “naši ljudi su najbolji”, “naš narod je poseban”, “naša religija je najveća”, “oni drugi narodi i drugačiji ljudi su krivi za sve loše u našem društvu”. Problem je u velikom broju onih koji ne prihvaćaju te stavove, ali se zbog posluha neće glasno usprotiviti takvoj ideologiji, već će mržnji ponizno reći DA, samo zato što je njihov šef, autoritativni kolega ili moćni, prevrtljivi političar simpatizer takve ideologije.

Često se kaže da smo mi Hrvati tradicionalan narod i da teško prihvaćamo nove trendove. Je li to baš tako? Naši roditelji, djedovi i bake nisu znali što je računalo, mobitel, plazma TV, nisu letjeli avionom. Svejedno, mi danas sve te uređaje bez problema koristimo. Možemo li zaključiti da smo vrlo liberalni kada treba uzeti i koristiti inovacije koje nam olakšavaju život i čine ga lagodnijim? Jesmo li tradicionalni samo onda kada trebamo upregnuti naš mozak i tijelo, kada trebamo prilagoditi tvornicu koja isporučuje proizvod za kojim više ne postoji potreba i upotrijebiti je za proizvodnju nečeg novog? Jesmo li tradicionalni samo onda kada trebamo preispitati naslijeđene stavove kojima podcjenjujemo druge ljude iz drugačijih kultura, jer ih naši roditelji jednostavno nisu poznavali? Da, tada smo vrlo konzervativni i najradije bismo da te reforme učini netko drugi umjesto nas.

Moramo znati da živimo u doba najvećih promjena u povijesti čovječanstva. Mlade ljude koji se danas školuju čeka nepoznata budućnost i neki novi izazovi. Brojna zanimanja koja danas postoje će se ugasiti. S druge strane tehnološki napredak otvorio je put za kreiranje novih poslova. Prosječan stanovnik za

hvaljujući Internetu i komunikacijskim tehnologijama ima veći pristup informacijama nego što je imao američki predsjednik sa svim svojim službama prije dvadesetak godina. Tako velik pristup informacijama donosi brojne mogućnosti, ali i odgovornost. Danas hrvatski studenti mogu bez velikih problema upisati semestar studija u bilo kojoj europskoj državi bez plaćanja. Pred mladima su drugačiji izazovi od onih koje smo mi iz starijih generacija imali. Naš je zadatak da im pomognemo da uoče mogućnosti koje im se nude, da spoznaju da se pred njima nalazi cijela lepeza različitih izbora. Trebamo im pomoći da pogledaju svijet svojim očima, oslobođeni tereta prošlosti kojeg nose starije generacije, jer je njihov svijet bio posve drugačiji.

Zato ovu knjigu preporučam svima, pogotovo mladima jer je ona poziv na buđenje od posluha.

Tijekom odrastanja postupno spoznajem da je poslušnost grijeh. Nažalost svi smo mi ponekad poslušni prema autoritetima, bilo da se radi o šefovima, političkim moćnicima ili religijskim vođama. Mnogi među nama još uvijek udovoljavaju nerazumnim zahtjevima svojih roditelja. Dok se od maloljetne djece očekuje da imaju dozu poslušnosti prema roditeljima, takva slijepa poslušnost ne smije se očekivati od četrdesetogodišnjaka. Zato je važno kod djece buditi osjećaj za vlastitu slobodu da bi jednog dana kad odrastu, sa svojim roditeljima izgradila zdrav, ravnopravan odnos pun razumijevanja i uvažavanja.

Prekrasni su stihovi koje veliki pjesnik Khalil Gibran poručuje roditeljima: “Možete djeci dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli... Možete se uspinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.... jer... vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.”

Živimo u najslobodnijem dobu u povijesti čovječanstva. Nemojmo dozvoliti da nam ta sloboda bude oduzeta. Probudimo se, uvidimo razmjere našeg posluha i njegove štetne posljedice. Ne budimo poslušni!!!